Javni čas - Antiratni otpor tokom '90ih u Beogradu

 

 

Iako bi formulacija da ne postoji sećanje na otpor ratu/ovima tokom 90-ih delovala prejako, ona svakako stoji kada je u pitanju javno i zvanično sećanje u Srbiji. Sećanje na različite antiratne akcije i inicijative koje su postojale u tom periodu danas opstaje uglavnom samo na nivou ličnog sećanja njihovih učesnika i učesnica ili (mada i to ne uvek) uskih aktivističkih grupa kao deo njihove aktivističke istorije. Deo odgovora na pitanje kako je moguće da je Miloševićev ratni režim opstao tako dugo uprkos svojim poraznim efektima, moguće je pronaći i u njegovoj sposobnosti razaranja alternativa u čemu je rat bio vitalni činilac.

 

Ovo vođenje će biti posvećeno podsećanju na jednu takvu alternativu: istoriju otpora ratu u Beogradu tokom 90-ih godina, njegovim mogućnostima i ograničenjima, načinima na koji je on korespondirao sa širim društveno-istorijskim kontekstom, ali i razgovoru o čemu govore mesta sećanja na taj otpor koja ne postoje danas u javnom i političkom sećanju Srbije.

 

 

 

 

Lokacije

 

STUDENTSKI KULTURNI CENTAR (SKC)

Polazna tačka vođenja kao podsećanje na uticaj koji su imali studentski protest '68, ekološki i feministički pokret na razvoj antiratnih grupa i inicijativa (Centar za antiratnu akciju, Žene u crnom, Beogradski krug, Civilni pokret otpora, GAMA, Fond za humanitarno pravo i druge) u Beogradu tokom '90-ih. SKC je mesto gde su se između ostalog, odvijala prva stajanja Žena u crnom protiv rata i etničkih čišćenja, kao i sesije Beogradskog kruga od aprila do kraja juna 1992.

 

 

 

 

JUGOSLOVENSKO DRAMSKO POZORIŠTE

Podsećanje na 30. maj 1992. kada je na tom mestu nekoliko stotina dramskih umetnika i umetnica jednosatnim ćutanjem protestvovalo protiv rata i iskazalo saosećanje sa njegovim žrtvama. Na poziv JDP i Saveza dramskih umetnika Srbije je 3. februra 1993. godine povodom prebijanja glumca Irfana Mensura prethodne noći, najveći deo pozorišta u Beogradu i Srbiji je na jedan dan otkazalo predstave, želeći da “upozore javno mnjenje na opasnost od daljih fašističkih ispada ove vrste”. Podsetili smo se i akcije “Crni flor za Sarajevo” kada je od Palate Albanija do Slavije na protestu na kome je učestvovalo 100 000 ljudi razvijen crni flor dug 1300 metara s parolom “Mi smo sa vama”.

 

 

 

PREDSEDNIŠTVO SRBIJE

Najveći broj antiratnih akcija i protesta odvijao se na prostoru između Predsedništva Srbije, Savezne skupštine i Pionirskog parka („Prekinimo mržnju da prestane rat“, “Žuta traka”). Između ostalog, ispred Predsedništva Srbije je pet meseci, od 8. oktobra 1991. do 8. februara 1992. trajala akcija paljenja sveća: “Sveće za sve poginule u ratu” sa sloganima „Solidarnost sa svim pobunjenicima protiv rata“ i „Za sve poginule u ratu“. Otvorena je knjiga žalosti u koju su svi/e oni koji/e su zastajali/e uveče pred upaljenim svećama u Pionirskom parku mogli da upišu svoju poruku povodom samoubistva rezerviste Miroslava Milenkovića (koja je kasnije izdata kao „Grobnica za Miroslava Milenkovića“).

 

 

 

TRG REPUBLIKE

Na Trgu republike je 22. aprila 1992. održan je antiratni rok koncert “SOS za mir: Ne računajte na nas" na kome su učestvovali bendovi Rimtutituki, Boye, Obojeni program, Rambo Amadeus i kome je prisustvovalo oko 55.000 ljudi. Pre koncerta bend Rimtutituki (koji se sastojao od članova EKV, Električnog orgazma i Partibrejkersa) je kružio gradom u kamionu, puštajući pesmu koju su snimili uz podršku omladinskog radija B92 “Slušaj ‘vamo”. U to vreme je napisana (objavljena 1993. godine) i jedna od najboljih antiratnih pesama “Čovek sa mesecom u očima” Đorđa Balaševića koja je posvećena Vukovaru.

 

 

 

PIONIRSKI PARK

Završetak vođenja bio je posvećen razgovoru o odbijanju i skrivanju od mobilizacija i pobunama rezervista u kojima je učestvovalo više desetina hiljada ljudi. Jedan od upečatljivih činova protesta protiv rata je postupak valjevskog rezerviste Vladimira Živkovića koji je 22. septembra 1991. godine odvezao tenk sa fronta u Vukovaru nazad do Beograda, gde ga je parkirao ispred Savezne skupštine. Dotičemo i još jednu od još uvek tabu temu u Srbiji – prisilnih mobilizacija (posebno mobilizacija krajiških izbeglica 1995).

 

 

 

 

Video sa javnog vođenja